This is an automated archive.
The original was posted on /r/bih by /u/Necessary-Wing4644 on 2023-08-18 10:35:37+00:00.
Zapoceo sam raditi prije par godina kao praktikant u jednoj IT firmi nakon zavrsene srednje skole. Zamisljao sam to kao podlogu za napredak a desilo se donekle suprotno.
Prije nego sam poceo raditi imao sam neko osnovno predznanje o programiranju (startovao sam samostalno uciti HTML, CSS i JavaScript, bas ono osnovno preko yt). Pored toga radio sam motion design (izrada 3D animacija u Cinema 4D i After Effects...), te neke usluge dizajna tipa izrada logotipa, covera, thumbnailova itd. za socijalne mreze (Adobe Illustrator, Photoshop...). To sam stvarno uzivao raditi ali htio sam se okusati u novom polju i zapoceti se baviti programiranjem jer sam htio ono sto mogu dizajnirati pretociti u funkcionalne web aplikacije. Ukratko bio sam bas motiviran i zeljan usvajanja novog znanja sto mi je uvijek islo od ruke.
Par godina poslije idalje radim u istoj firmi, ne programiram i ne radim nista vezano za dizajn. Telefoniram sa klijentima i odgovaram na upite oko funkcija u softveru, tu i tamo programerima napravim task ako imamo bugg. Obzirom da je materija kompleksna ostali radnici mi svjesno ili nesvjesno prebace i svoj slucaj koji oni ne mogu rijesiti tako da sam vecinom zatrpan problemima za koje ni ja nekad nisam siguran kako ispravno postupiti a osjecam pritisak da moram, jer me stalno pitaju jesi rijesio, jesi javio klijentu itd.. Nekako na kraju vecinom sve rijesim i svi budu zadovoljni. Zbog toga sam jos uvijek tu.
Osjecam se da firmi mogu ponuditi puno vise ali sam se tu negdje izgubio i rasplijenio toliko da radim dosta stvari praleleno od kojih sam vecinu dana pod stresom i ne osjecam da vise imam ikakvu osim finansijsku korist.
Zelim da se posvetim programiranju ali na kraju radnog dana se osjecam previse iscrpljeno da jos ostanem sjediti i uciti. Prije sam sve lakse savladavao i imao vecu volju za ucenjem.
Je li neko bio u slicnoj situaciji i sta ciniti?